Vjerujete li da i dečki mogu činiti "ludosti"..poželjeti otići i na kraj svijeta zbog nekoga..mogu li biti romantični,mogu li voljeti bezuvjetno,mogu li željeti upoznati neke komade..vjerujte da mogu!
Antonio je iz Dubrovnika i naš je jako dobar frend,iako je hetero, ne možete zamisliti koliko voli jednu osobu muškog roda..to je Toše Proeski! Koliko ga on obožava mi ne bismo znali opisati rječima..njega,njegove pjesme obožava,kako nam je i rekao da to stvarno kod njega može učiniti samo posebna osoba,a od naših s estrade to je učinio Toše..i jedino njega neprestalno je slušao,kaže i prije dok nije bio još utoliko popularan kako je sad bio donedavno dok nije tragično poginuo. Sad nakon svega što se izdogađalo, bio je jako pogođen svom tom tugom koja je zavladala kao i kod mnogih drugih ljudi,a tako i kod njega..možda je kod njega imalo razloga i više za tugu,al pustit ćemo njega da nam ispriča..slušamo te Antonio!
ISPOVIJEST ANTONIA PO POVRATKU IZ MAKEDONIJE!
Zovem se Antonio,imam 19 godina i iz Dubrovnika sam..iako sam hetero dečko..jednog dečka sam jako cjenio i volio..on mi je bio neopisivo drag,obožavao sam ga..to je bio Toše!
O tome koliko sam ga slušao i koliko ga slušam i dalje ne moram ni govoriti,jer on je bio i bit će mi uvijek number 1! Dakle, ja sam ga slušao još odavno kad je tek doslovno počeo s pjevanjem..ne znam,odmah mi se nekako svidio i tako je sve počelo..
S vremenom sam bio njegov sve veći obožavatelj jer je divan i kao osoba,a pjesme ti se jednostavno uvuku u srce duboko jer su predivne!
A imao sam i 2 susreta s njim..lice u lice..jedan je bio prilokom 11.HRF na Hvaru, a druga prilika u pub-u u zg..i stvarno mi je to bilo jedno od divnih trenutaka i bio sam jako sretan..neopisivo,ipak nema svatko takvu priliku..
Popričao sam s njim,i dobio zagrljaj koji ću pamtiti cijeli život..taj osjećaj tada ne bih mogao opisati riječima..to je bilo jednostavno nešto predivno,jedan divan osjećaj!
Onog dana kad sam čuo da je poginuo,da ga više nema..koliko mi je bilo teško nebih mogao niti reći jer me sama pomisao na to užasno rastužuje..
Bilo mi se neopisivo teško pomiriti s tim,jednostavno nisam mogao..stalno me srce vuklo tome da odem u Makedoniju i oprostim se od njega,tako sam se jednostavno osjećao,na neki način dužan-ipak pružio mi je vremena da nasamo razgovaramo,zagrljaj..a meni je to značilo jako puno jer sam ja tog dečka obožavao,bio je stvarno jedan i jedini! I ja sam htio to učiniti,te otići do njega zapalit mu svijeću i oprostit se od njega..od anđela koji je bio jako dobra osoba,od anđela koji je prerano otišao..iako će nam mnogima ostati zauvijek u srcu,ipak će nam nedostajati..
I bio sam tamo,došao sam..pomolio se,zapalio svijeću,prošao mi je film našeg razgovora,zagrljaj..to mi se svih tih dana posebno vrtilo po glavi,i bilo nepojmljivo da ga više nema..
Otpjevao najdražu pjesmu njegovu..iako su sve predivne..i uz pjesmu se oprostio od njega i pozdravio ga po posljednji put..s velikom tugom u srcu..
Ti si bio predivan dečko..prerano si otišao!
*Antonio*
